U 21. vijeku, internet je postao glavni prostor za izražavanje mišljenja, dijeljenje ideja i učestvovanje u javnom diskursu. Društvene mreže, blogovi, komentari i online forumi omogućili su milionima ljudi da izraze stavove koji bi inače mogli ostati neprimijećeni. Ipak, ovaj neviđeni pristup slobodi govora donosi i brojne izazove: porast govora mržnje, dezinformacija, sajber nasilja i ekstremizma. Kao odgovor, države i tehnološke kompanije uvele su razne oblike online cenzure kako bi moderirale štetan sadržaj. Međutim, to otvara važno i složeno pitanje, gdje je granica između moderiranja sadržaja i cenzure?
Sloboda izražavanja je temelj demokratskih društava. Zagarantovana je brojnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, kao što su Član 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR) i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR). Ovi dokumenti potvrđuju da svako ima pravo da bez ometanja ima mišljenje i da traži, prima i širi informacije i ideje bilo kojim sredstvima, bez obzira na granice. U digitalnoj eri, ovo pravo se proteže i na internet. On je postao savremeni javni trg gdje se ljudi mogu pobuniti, zalagati za promjene i učestvovati u globalnim diskusijama. Sloboda govora na internetu posebno je važna za marginalizovane zajednice, političke disidente, uzbunjivače i branitelje ljudskih prava
Iako otvorenost interneta podstiče slobodu, ona takođe omogućava širenje štetnog sadržaja. Da bi se to spriječilo, države i platforme su uvele različite mehanizme moderacije sadržaja, uključujući:
· AI (vještačka inteligencija) filtere za sadržaj
· Timove za ručnu provjeru sadržaja
· Pravila zajednice i alate za prijavu
· Zahteve vlada za uklanjanje sadržaja
Iako ovi alati mogu pomoći u borbi protiv govora mržnje, eksploatacije djece i dezinformacija, često dolazi do nenamjerne cenzure. Cijeli profili se mogu blokirati, legitimni politički govori označiti kao štetni, a kulturne nijanse pogrešno interpretirati od strane algoritama.
Pored toga, neke vlade zloupotrebljavaju cenzuru pod izgovorom javne bezbjednosti ili morala. U autoritarnim režimima, kritičko novinarstvo ili opozicioni stavovi bivaju označeni kao “lažne vijesti” i uklonjeni. Zakoni protiv online govora se često koriste za gušenje opozicije i građanskog angažmana.
Da bi se sloboda izražavanja zaštitila, a štetan sadržaj spriječio, potreban je višeslojni pristup:
· Vlade treba da izbjegavaju preširoke zakone o cenzuri i podrže nezavisne nadzorne institucije.
· Tehnološke kompanije moraju povećati transparentnost, odgovornost i pravičnu primjenu pravila.
· Građansko društvo treba da se zalaže za digitalna prava i edukuje korisnike o tome kako prepoznati i osporiti nepravednu cenzuru.
Sloboda izražavanja je osnovno ljudsko pravo, i njeno očuvanje u digitalnom dobu je ključno za demokratsko učešće, kreativnost i društveni napredak. Iako je cenzura ponekad neophodna
radi zaštite od ozbiljne štete, ona mora biti sprovedena na način koji poštuje ljudsko dostojanstvo, zakonitost i transparentnost. Usvajanjem pristupa zasnovanog na ljudskim pravima, možemo osigurati da internet ostane prostor za slobodan dijalog – a ne za tišinu i strah.
