Crna Gora je zakoračila u novu fazu digitalne transformacije – uvođenjem elektronskih ličnih karata koje objedinjuju lični dokument, zdravstvenu knjižicu i elektronski potpis.
Iako je država započela ovaj proces još 2020. godine, za mnoge građane on se pretvorio u agoniju i sate provedene u redovima poslednjih mjeseci. To otvara važno pitanje – da li je razlog tome samo tehnička neorganizovanost, ili i nedostatak povjerenja u modernizaciju i digitalni sistem? Da li građani razumiju šta dobijaju, a šta potencijalno gube prelaskom na „pametne“ lične karte?
Ovaj sistem predstavlja značajan korak ka modernizaciji javne uprave i lakšem pristupu državnim uslugama. Međutim, dok institucije ističu efikasnost i sigurnost, dio građana s pravom postavlja pitanje:
👉 Da li centralizacija naših podataka znači i odustajanje od privatnosti?
Digitalna transformacija ne donosi samo tehnološke promjene, već i promjenu načina na koji građani doživljavaju odnos između države i privatnosti.
Nova elektronska lična karta zato nije samo administrativni dokument – ona je test povjerenja između sistema i građana.
Šta donosi nova elektronska lična karta?
Nova elektronska lična karta u Crnoj Gori ima ugrađeni čip na kojem se nalaze lični i zdravstveni podaci građana, kao i digitalni sertifikat za elektronski potpis. U praksi, to znači da građanin pomoću jedne isprave može da koristi usluge eUprave, pristupi elektronskom zdravstvenom kartonu, potpiše dokumente na daljinu i obavlja administrativne poslove bez odlaska na šalter.
Ideja je da se procesi ubrzaju, birokratija smanji, a država postane dostupna „na klik“. Ipak, ovaj napredak ne nailazi svuda na oduševljenje — mnogi građani i dalje sumnjaju da su njihovi podaci previše izloženi, i da je „pametna kartica“ možda pametnija nego što bi željeli.
Biometrijski podaci – najosjetljivije informacije koje posjedujemo
Biometrijski podaci su fizičke i biološke karakteristike koje jedinstveno identifikuju svakog pojedinca: otisci prstiju, oblik lica, šarenica oka. Ono što ih čini posebno osjetljivim jeste činjenica da ne mogu biti promijenjeni. Za razliku od šifre ili lozinke, biometrijski trag se ne može „resetovati“.
Zbog toga su ovi podaci, prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti Crne Gore i Opštoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR), svrstani u posebnu kategoriju ličnih podataka. Njihova obrada zahtijeva jasan pravni osnov, ograničenu svrhu upotrebe, izričit pristanak korisnika i napredne mjere tehničke zaštite.
U idealnom scenariju, država bi čuvala biometrijske podatke isključivo u svrhu izdavanja i verifikacije dokumenata, bez mogućnosti sekundarne upotrebe. Međutim, povjerenje građana zavisi upravo od toga koliko je taj proces transparentan.
Pravna regulativa: između standarda i stvarnosti
Crna Gora je u velikoj mjeri uskladila svoj Zakon o zaštiti podataka o ličnosti sa evropskim standardima (GDPR). Postoji i nadzorno tijelo – Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama – koje nadgleda obradu i čuvanje podataka.
Nažalost, povjerenje građana u državne baze podataka često je poljuljano. Slučajevi curenja informacija, hakerskih napada i loše komunikacije institucija samo dodatno pojačavaju osjećaj nesigurnosti. Upravo zato, svaka nova digitalna usluga mora biti praćena jasnim objašnjenjem građanima: koje podatke država prikuplja, zašto ih prikuplja, koliko dugo ih čuva i ko im pristupa.
Strah od zloupotrebe – stvaran ili pretjeran?
Mnogi građani strahuju da bi objedinjavanje podataka u jednom dokumentu moglo da otvori vrata zloupotrebi, praćenju ili nadzoru. Ova bojazan nije nova – slične dileme postojale su i u državama Evropske unije kada su uvodile e-identitet.
Međutim, većina rizika ne dolazi iz same tehnologije, već iz načina na koji se njome upravlja. Ako sistem ne obezbijedi jasna pravila pristupa, evidenciju svake obrade i nezavisni nadzor – digitalna kartica može postati alat za praćenje, a ne olakšicu građanima.
Praktična vrijednost elektronske lične karte
Uprkos skepticizmu, elektronske lične karte donose niz praktičnih prednosti: dostupnost državnih servisa 24 sata dnevno, smanjenje administrativnih troškova, manje papirologije, brže procedure u zdravstvu, bankarstvu i upravi, kao i smanjen rizik od falsifikovanja identifikacionih dokumenata. Ukratko, elektronska lična karta omogućava građanima da sve administrativne i javne usluge koriste iz udobnosti svog doma, što uključuje digitalno potpisivanje dokumenata, pristup zdravstvenom kartonu, elektronsko podnošenje zahtjeva i registraciju raznih prava.
Kao primjer, u Estoniji, čija digitalna infrastruktura važi za jednu od najsigurnijih u svijetu, preko eID kartice građani plaćaju račune, prijavljuju poreze i dobijaju zdravstvene usluge potpuno online, bez potrebe za ličnim dolaskom u instituciju. Takva praksa pokazuje da povećana praktičnost i brzina usluga direktno povećava povjerenje građana, jer oni jasno vide konkretne prednosti: manje čekanja, jednostavnije procedure i bolju kontrolu nad sopstvenim podacima. Povjerenje se dodatno jača transparentnom komunikacijom države o načinu korišćenja i zaštiti ličnih podataka.
Ključni uslov da ove prednosti zažive jeste povjerenje. Bez osjećaja sigurnosti, građani neće rado koristiti digitalne servise, ma koliko oni bili korisni.
Balans između prava i tehnologije
Suštinsko pitanje nije da li Crna Gora treba da ide putem digitalne transformacije, već kako to da uradi. Pravo na privatnost mora ostati jednako snažno u digitalnom okruženju kao i u fizičkom. Država mora da unaprijedi tehničku bezbjednost i enkripciju, osigura nezavisni nadzor nad bazama, redovno informiše građane o načinu obrade i omogući jednostavan mehanizam prigovora i kontrole podataka.
Povjerenje kao temelj digitalne budućnosti
Uvođenje elektronskih ličnih karata predstavlja jedan od najvažnijih koraka Crne Gore ka digitalnom društvu. Ali uspjeh ove reforme neće zavisiti od čipova i softvera – već od povjerenja između građana i države.
Građani moraju znati da njihovi podaci nisu sredstvo kontrole, već osnova njihovih prava. A država mora pokazati da digitalna transformacija ne znači odricanje od privatnosti, već njen savremeni oblik. Kada se tehnologija i povjerenje nađu na istoj strani – digitalna budućnost može biti sigurna, transparentna i dostupna svima.
