U vremenu kada djeca odrastaju okružena digitalnim tehnologijama, povezanost sajber bezbjednosti i prava djece postaje ključno pitanje. Internet djeci pruža neviđene mogućnosti za učenje, komunikaciju i zabavu, ali ih takođe izlaže značajnim rizicima, kao što su iskorišćavanje, curenje podataka i zlostavljanje na mreži. Kako digitalna okruženja postaju sve složenija i sveprisutnija, potreba za zaštitom prava djece u sajber prostoru postaje hitnija nego ikad.
Jedno od osnovnih prava djece, prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (UNCRC), jeste pravo na zaštitu od svih oblika zlostavljanja i iskorišćavanja (čl. 19 i 34). Međutim, u digitalnom prostoru, djeca su sve ranjivija na sajber nasilje, seksualnu eksploataciju i izloženost štetnom sadržaju. Njihova radoznalost i otvorenost čine ih podložnim brojnim prijetnjama, uključujući online predatore, neprimjereni sadržaj, krađu identiteta i digitalnu zavisnost. Za razliku od odraslih, djeca ne razumiju u potpunosti šta sve spada u lične podatke i kako oni mogu biti zloupotrijebljeni. Zbog toga postaju laka meta za sajber kriminalce. Takođe, često nemaju potrebne tehničke vještine niti razvijen kritički pristup za prepoznavanje lažnih informacija, zlonamjernih linkova ili prevara. Dodatni problem je što mnoge platforme nijesu dizajnirane s ciljem da zaštite djecu, iako su upravo djeca jedni od najčešćih korisnika.
Djeca, kao i odrasli, imaju pravo na privatnost (UNCRC, čl. 16), ali mnoge digitalne platforme prikupljaju, skladište i monetizuju podatke djece, često bez odgovarajuće transparentnosti ili saglasnosti. Širenje pametnih igračaka, obrazovnih aplikacija i društvenih mreža predstavlja ozbiljan rizik za lične podatke djece. Curjenje podataka ili neovlašćeno praćenje može dovesti ne samo do krađe identiteta, već i do dugoročnih posljedica po digitalni otisak djece. Politike sajber bezbjednosti stoga moraju uključivati stroge standarde zaštite podataka, kao što su sprovođenje zakona o zaštiti podataka djece, poput američkog COPPA ili evropskog GDPR-K. Ovi zakonski okviri imaju za cilj da ograniče prikupljanje podataka od maloljetnika i zahtijevaju saglasnost roditelja za digitalnu interakciju. Ipak, efikasna primjena ovih propisa ostaje izazov, naročito kada globalne platforme posluju širom granica.
Sajber bezbjednost nije samo tehničko pitanje; to je imperativ ljudskih prava. Djeca ne smiju biti viđena samo kao korisnici koji se štite, već kao nosioci prava čiji glas treba biti uključen u oblikovanje digitalnih politika i alata. Integrisanjem pristupa zasnovanog na pravima djece u strategije sajber bezbjednosti, možemo osigurati da digitalni svijet postane prostor mogućnosti, a ne izvor opasnosti za narednu generaciju.
